korisničko sučelje lucijanka.hr početna
o školi
riječ ravnatelja
povijest škole
gdje se nalazimo
fotografije škole
upravno-pravna služba
stručna služba
tehničko osoblje
školski odbor
profesori
indeks profesora
primanja roditelja
razredi
indeks razreda
nastava
programi rada
kalendar
popis udžbenika
popis lektire
upisi
matura
propisi i pravilnici
arhiv
kolumne
galerije slika
download
učenički radovi
  o školi riječ ravnatelja  
naslovnica sustav forum

UVODNA RIJEČ RAVNATELJICE (preuzeta iz LJETOPISA koji je objavljen 2006. godine povodom 15. obljetnice Gimnazije)


Prije pet godina Gradski ured za obrazovanje i šport ponudio nam je radionice za razrednike. Želeći steći uvid i čuti iz prve ruke o čemu se radi, odlučila sam i sama sudjelovati u radionicama. Kasnije sam često prepričavala uvodni dio jedne od njih.
Priča teče otprilike ovako: U jednoj školi u Americi učenici su dobili zadatak da za domaću zadaću napišu esej o tome što će biti u životu. Svi su predali rad. Nakon nekoliko dana profesor je radove ocijenio. Ocijenio je sve osim jednoga. Neocijenjenog učenika zadržao je nakon sata i zatražio da do sutra napiše novi esej primjeren njegovim sposobnostima. Učenik je probdio cijelu noć pokušavajući napisati čime bi se bavio u životu, a da to odgovara njegovim mogućnostima. Sutradan, umoran i iscrpljen, predao je profesoru prvotni rad uz riječi: «Vi slobodno zadržite svoju jedinicu, a ja ću zadržati svoj san.»
Učenik je bio Walt Disney. Njegov san se ostvario. Samo je bilo potrebno živjeti taj san, vjerovati u njega i uprijeti sve snage da se on ostvari.



Godina je 1990. Kriza u Jugoslaviji bliži se vrhuncu. Privreda je na koljenima. Politička situacija uzavrela. Godinama se ne grade nova naselja i škole. Ipak, u zapadnom dijelu grada Zagreba jedno novo naselje počinje dobivati obrise. Tu je 15. ožujka postavljen jedan kamen temeljac. Kamen temeljac za gimnaziju na kraju grada. Kamen temeljac za gimnaziju s imenom i prezimenom.

Iste godine upisana je prva generacija učenika. Punih devet razreda, pet po programu jezične i četiri po programu prirodoslovno-matematičke gimnazije. Bili su to hrabri učenici (i roditelji). Rijetki među njima izgubili su vjeru i odustali. Drugi su ustrajali i danas uspješno žive svoj san. I nastavljaju graditi svoju školu: oni su naše kolege u zbornici, nose titule magistra ili doktora, svojoj djeci daju imena Lucija ili Lucijan.

Nakon petnaest godina možemo biti zadovoljni. O tome svjedoči ovaj ljetopis.

Zahvaljujem svima koji su svojim predanim radom, dosljednošću, ljubavlju, upornošću, razumijevanjem, kreativnošću gradili i stvarali Gimnaziju Lucijana Vranjanina.

Milica Medak, dipl. ing., ravnateljica